Vođenje poslovnih knjiga

Prema odredbama Zakona o porezu na dohodak, svi preduzetnici su dužni da o svom poslovanju vode poslovne knjige, kao i da finansijski rezultat poslovne godine iskažu kroz konačnu poresku prijavu. Međutim, isti Zakon omogućava poreskim obveznicima, da s obzirom na na okolnosti preduzetnici mogu da podnesu zahtev za paušalno oporezivanje.

Ova “mogućnost“ je skoro prerasla u pravilo, tako da se najveći broj poreskih obveznika, osim odredjenih delatnosti, kojima je Zakon uskratio pravo na paušal, opredelio za način oporezivanja, gde poreski organ u skladu sa propisima i kriterijumima,  utvrdjuje paušalni neto prihod, koji predstavlja mesečnu osnovicu poreza i doprinosa.

Međutim, postoje situacije kada paušalni način nije dozvoljen, kao i scenariji kada paušalac automatski ili po sopstvenoj odluci prelazi u sistem vođenja poslovnih knjiga.

Paušalni način oporezivanja nije dozvoljen preduzetnicima koji se bave ugostiteljstvom i trgovinom, koji se bave poslovima u oblasti nekretnina, knjigovodstvenim poslovima, svima onima koji u kalendarskoj godini ostvare prihod veći od 6.000.000 dinara, kao i onima koji u prethodnih 12 meseci ostvare prihod veći od 8.000.000, čime automatski postaju obveznici PDV-a.

Ako paušalac postane obveznik PDV (sopstvenom odlukom ili ukoliko ostvari promet preko 8.000.000), tada je dužan da počne da vodi poslovne knjige od dana kada je postao obveznik PDV.

Prelaskom na sistem vodjenja poslovnih knjiga, poreski obveznik može da se opredeli da poslovne knjige vodi po sistemu dvojnog ili prostog knjigovodstva.

Preduzetnici koji se opredele da poslovne knjige vode po sistemu dvojnog knjigovodstva, vode ih u skladu sa zakonom i drugim propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija. To znači da ovi preduzetnici vode poslovne knjige i sastavljaju finansijske izveštaje u skladu sa Pravilnikom o sadržini i formi obrazaca finansijskih izveštaja za privredna društva, zadruge, druga pravna lica i preduzetnike  i u skladu sa Pravil­nikom o kontnom okviru i sadržini računa u Kontnom okviru za privredna društva, zadruge, druga pravna lica i preduzetnike.

Godišnji finansijski izveštaj obveznici dostavljaju do 28. februara tekuće godine Agenciji za privredne registre i Poreskoj upravi uz obrazac PB 2.

Preduzetnici  koji se opredele da poslovne knjige vode po sistemu prostog knjigovodstva, odnosno prema odredbama člana 44. Zakona o porezu na dohodak građana u poslovnim knjigama treba da obezbede podatke o prihodima, rashodima, osnovnim sredstvima, alatu i inventaru sa kalkulativnim otpisom, kao i druge podatke, u skladu sa ovim Zakonom i Pravilnikom o poslovnim knjigama i iskazivanju finansijskog rezultata po sistemu prostog knjigovodstva.

Preduzetnik je dužan da poslovne knjige vodi ažurno i uredno, tako da one obezbeđuju kontrolu ispravnosti knjiženja, čuvanja i korišćenja podataka, kao i uvid u hronologiju poslovnih promena.

Knjiženje prihoda vrši se najkasnije narednog dana od dana kada je prihod ostvaren; knjiženje troškova u roku od sedam dana od dana njihovog nastanka, a ostala knjiženja u rokovima i na način određen ovim zakonom i navedenim pravilnikom.

Knjiženje svake poslovne promene na sredstvima, prihodima i troškovima poslovanja vrši se na osnovu verodostojnih knjigovodstvenih isprava, koje moraju biti takve da pokazuju nastalu poslovnu promenu i sadrže odgovarajuće podatke za knjiženje.

Prema odredbama člana 47. Zakona, preduzetnik je dužan da poslovne knjige i druge knjigovodstvene isprave drži u poslovnoj prostoriji, osim u slučaju kada je vođenje knjigovodstva povereno profesionalnoj računovodstvenoj firmi, kada se mogu čuvati u prostorijama te firme.

Poslovne knjige i knjigovodstvene isprave čuvaju se najmanje pet godina od poslednjeg dana poslovne godine na koju se odnose, ako zakonom nije drukčije određeno.

Preduzetnici koji vode poslovne knjige po sistemu prostog knjigovodstva, sastavljaju i podnose finansijski rezultat poslovanja za poslovnu godinu na obrascu Bilans uspeha čija je sadržina i oblik propisana Pravilnikom o poslovnim knjigama.

Za razliku od paušalnog oporezivanja, prema odredbama Zakona, oporezivi prihod od samostalne delatnosti je oporeziva dobit (kao razlika prihoda i rashoda),  koja se utvrđuje u poreskom bilansu usklađivanjem dobiti iskazane u bilansu uspeha, sačinjenom u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo ako preduzetnik vodi dvojno knjigovodstvo, odnosno u skladu sa Pravilnikom o poslovnim knjigama ako preduzetnik vodi prosto knjigovodstvo.

Preduzetnici koji vode poslovne knjige po sistemu prostog ili dvojnog knjigovodstva sastavljaju godišnji poreski bilans i  dužni su da  poresku prijavu (PPDG-1) i poreski bilans (PB 2), sa tačnim podacima, podnesu nadležnom poreskom organu do 15. marta tekuće godine.

Uz poresku prijavu i poreski bilans, ovi obveznici dužni su da dostave nadležnom poreskom organu i bilans uspeha, bilans stanja i izveštaj o promenama na kapitalu ako vode dvojno knjigovodstvo, odnosno bilans uspeha ako vode prosto knjigovodstvo, kao i drugu dokumentaciju u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dobit pravnih lica i u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak građana, odnosno dostavljaju i: podatke o ostvarivanju prava na poreske podsticaje.

Poreska osnovica za obveznike koji su se opredelili za vodjenje poslovnih knjiga ili ih je Zakon uveo u ovakav sistem oporezivanja, je oporeziva dobit koja se utvrdjuje u poreskom bilansu uskladjivanjem dobiti iskazane u bilansu uspeha. To  najčešće znači  da dobit iz bilansa uspeha (kao razlika prihoda i rashoda) predstavlja i poresku osnovicu, na koju se primenjuje zbirna stopa poreza i doprinosa od 47,8.

Počev od 30.05.2013. uvedena je važna novina isključivo za obveznike koji vode poslovne knjige –  kao rashod se priznaje isplaćena lična zarada preduzetnika uvećana za pripadajuće obaveze iz zarade, čime se preduzetnici izjednačavaju sa osnivačima privrednog društva koji su u radnom odnosu u društvu. To znači, da osnivač sam može odrediti visinu svoje zarade. Dosadašnjim propisima, kao rashod poslovanja su bili priznati samo socijalni doprinosi osnivača. Ovom izmenom propisa, oporeziva dobit podleže primeni samo stope od 10%.

Iz ove novine proističe dilema šta se sve može priznati kao trošak kod preduzetnika?

Sve što je u funkciji ostvarivanja prihoda a predstavlja izdatak, priznaje se kao trošak poslovanja – nabavka materijala, troškovi zakupa prostora ili opreme, režijski troškovi infostana, telekom usluga, utrošena električna energija, internet, provizija održavanja tekućeg računa, provizija za realizaciju platnih kartica, usluge zubnih tehničara i sl.

S obzirom da se u ovoj formulaciji ne navodi nabavka nove opreme, postavlja se pitanje tretmana ulaganja u osnovna sredstva.

Nabavka opreme (stolice, sterilizatora, autoklava, Ro aparata, ortopan aparata i dr.) od značaja je samo kod  obveznika koji vode poslovne knjige.

Ulaganje u opremu ne predstavlja direktan trošak poslovanja. Međutim, obračunata amortizacija se može prikazati kao trošak poslovanja.

Za preduzetnike “knjigaše“ predviđene su i određene olakšice koje mogu iskoristiti u slučaju ulaganja u osnovna sredstva. To su poreski podsticaji u vidu poreskog kredita koji se iskazuje kroz poreski bilans i umanjuje visinu poreske obaveze.

Zaključak

Kao što se iz teksta može videti, zakonska regulativa u ovom trenutku omogućava da preduzetnici mogu biti u jednom od dva poreska režima – paušalnom oporezivanju ili u režimu vođenja poslovnih knjiga. Ukoliko vode poslovne knjige, mogu se odlučiti da to rade po sistemu prostog ili dvojnog knjigovdstva.

Svaki od ovih poreskih režima ima određene osobine koje utiču na visinu poreske obaveze.

Tako recimo, jednom broju preduzetnika sistem vođenja poslovnih knjiga može biti povoljniji u finansijskom smislu, jer na primer, smanjenjem visine svoje zarade preduzetnik može smanjiti poresku obavezu. Kada bi isti preduzetnik bio u režimu paušalnog oporezivanja, ne bi imao nikakvu kontrolu nad poreskom osnovicom koju mu nameće Poreska uprava.

Za paušalne obveznike, osnovicu poreza i doprinosa određuje Poreska uprava, što znači da poreski obveznik nema kontrolu nad visinom obaveza. Poreska uprava u tom slučaju primenjuje kriterijume definisane Pravilnikom, ali moramo naglasiti da se situacija promenila u zadnjih nekoliko godina, na način da su osnovice (koje su ranije ovaj način poslovanja činile najjeftinijim) zadnjih godina značajno porasle, tako da su često definisane u rasponu od 70000 do čak 100000 dinara, što poreske obaveze čini relativno velikim (47,8% osnovice).

Opredeljivanjem za režim vođenja poslovnih knjiga, po novim propisima otvaraju se neke veoma povoljne mogućnosti – definisanje nivoa sopstvene plate (utiče na nivo poreske obaveze), menjanje poreske osnovice tokom godine, mogućnost da se priznaju mnogi troškovi poslovanja (zakupi, nabavke materijala, režije, usluge zubnih tehničara) kao odbitna stavka koja umanjuje konačnu dobit (utiče na smanjenje osnovice poreza na dobit), poreski krediti…

Zakonodavac je novim izmenama propisa i povećanjem paušalnih osnovica, sistem podesio tako da ono što je bio opšti trend, tj. paušalno oporezivanje, gubi nešto od svog šarma.

Da bi se koristi i troškovi na pravi način sračunali, svakako je potrebno konsultovati stručnjake.