Šta sve treba da znate kada želite da otvorite ordinaciju?

Svako ko planira da otvori privatnu ordinaciju, mora detaljno da planira i da zna da postoji nekoliko nivoa o kojima treba povesti računa, koji proističu iz različitih zakonskih okvira koji utiču na rad i poslovanje privatnog zdravstva.

Privatne ordinacije su prvenstveno entiteti koji pružaju zdravstvenu zaštitu, tako da se na njih odnosi set pravila koja su obuhvaćena Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i podzakonskim akatima u vezi sa tim Zakonom (npr. Pravilnik o bližim uslovima za obavljanje zdravstvene delatnosti). Ovaj Zakon definiše koji oblici privatnog zdravstva smeju da postoje, kako se registruju privatne prakse, pod kojim uslovima je omogućeno njihovo otvaranje i slično.

Dalje, privatne ordinacije su ekonomski entiteti, što znači da su ordinacije i njihovi osnivači obveznici različitih poreza i moraju da rade u skladu sa pravilima koja definišu obaveze preduzetničkih radnji i preduzetnika – Zakona o porezu na dohodak građana, Zakona o privrednim društvima, Zakona o fiskalnim kasama i brojnih drugih zakona i podzakonskih akata.

U najvećem broju slučajeva, privatne ordinacije su i poslodavci, pa osnivači moraju biti upoznati sa osnovnim zahtevima koje pred njih postavljaju Zakon o radu i ostala radno-pravna regulativa.

Postoji nekolicina drugih zakona koji utiču na poslovanje privatnog zdravstva i na obaveze ordinacija i osnivača, poput regulative koja se odnosi na upravljanje opasnim otpadom ili zaštitu od jonizujućeg zračenja.

Kada se sve prethodno uzme u obzir, postaje jasno da osnivanje i rad ordinacija u privatnom zdravstvu  zahteva dosta pažnje i podršku stručnih ljudi. Na sve to, treba uzeti u obzir da je regulativa koja obuhvata rad privatnog zdravstva zastarela i ne prilagođena sadašnjem vremenu i ekonomskim trendovima; i nije podešena da podržava razvoj celog sektora, koji je jedan od par najdinamičnijih grana ekonomije.

Cilj ovog teksta je da da odgovore na pitanja koja zainteresovani osnivači  privatnih stomatoloških ordinacija najčešće postavljaju i da razjasni osnovne postavke i pojmove koje treba uzeti u obzir prilikom planiranja.  

Koji vidovi privatne zdravstvene prakse postoje?

Ordinacija lekara ili stomatologa (opšta ili specijalistička), poliklinika, laboratorija (mikrobiološka, biohemijska i sl), apoteka, ambulanta (za zdravstvenu negu i rehabilitaciju) i laboratorija za zubnu tehniku.

Postoje i složeniji oblici privatne prakse, poput doma zdravlja, specijalne bolnice, klinike i sl., ali se one registruju po posebnim procedurama, zahtevaju posebne uslove i možemo ih svrstati u kategoriju velikih organizacija privatnog zdravstva. Njiovo osnivanje zahteva veće investicije, jer su zahtevi u vezi sa poslovnim prostorom i kadrom znatno ozbiljniji nego kod ordinacija i poliklinika.

Ko sve može biti osnovač ordinacije?

Privatnu praksu, kao preduzetnički oblik organizovanja, mogu osnovati isključivo lica sa odgovarajućom stručnom spremom – diplomirani doktori medicine, diplomirani doktori stomatologije, specijalisti –  koji u trenutku otvaranja nisu zaposleni na drugom mestu. Dakle, osnivači moraju biti nezaposlena lica. Osnivači treba da ispunjavaju ceo set uslova i da prikupe ceo set dokumentacije, kako bi mogli da osnuju privatnu praksu. Osnivači mogu biti i korisnici starosne penzije.

Specijalističke ordinacije mogu osnovati samo specijalisti odgovarajućih oblasti.

Kako izgleda proces osnivanja ordinacije?

Ordinacije se ne mogu osnovati prostim podnošenjem registracione prijave u Agenciji za privredne registre, kao većina drugih privrednih subjekata; već mora postojati prethodno Rešenje o ispunjenosti uslova za obavljanje zdravstvene delatnosti, koje izdaje Zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravlja, u kome se konstatuje ispunjenost uslova. Ti uslovi se odnose na osnivača i poslovni prostor.

U periodu koji prethodi registraciji ordinacije, osnivač mora da prikupi sledeći set dokumentacije: fotokopija lične karte, uverenje o opštoj zdravstvenoj sposobnosti, državni ispit, dokaz o stručnoj spremi (diploma, uverenja o položenom stručnom ispitu ili specijalistički ispit), rešenje o upisu u imenik nadležne komore, licenca, potvrda od Nacionalne službe za zapošljavanje da osnivač nije zaposlen, uverenje nadležnog suda da osnivaču nije izračena mera zabrane rada.

U vezi zahteva koji se odnose na poslovni prostor, potrebno je pribaviti dokaz o ispravnosti opreme, atest elektro-instalacija u prostoru, dokaz o pravnom osnovu korišćenja prostora, skicu prostora sa tačnim merama prostorija, spisak opreme za odredjenu zdravstvenu delatnost. Osim toga, u ordinaciji mora da postoji sva oprema propisana Pravilnikom o bližim uslovima za obavljanje zdravstvene delatnosti.

Tek nakon što je prikupljena sva dokumentacija u vezi osnivača i prostora, podnosi se zahtev za islazak Zdravstvene inspekcije. Nakon toga, zdravstveni inspektor se najavljuje, kontroliše ispunjenost uslova; i ukoliko su oni ispunjeni donosi Rešenje o ispunjenosti uslova, koje je preduslov za dalji proces registracije.

U sledećem koraku se vrši zvanična registracija ordinacije u Agenciji za privredne registre (APR). APR donosi Rešenje o osnivanju. Zatim je potrebno nabaviti fiskalnu kasu. Tek nakon svih ovih koraka, ordinacija može da započne sa radom.

Koji su to pravni oblici u kojima može da funcioniše privatna ordinacija?

Privatna ordinacija može poslovati isključivo kao preduzetnički pravni oblik. Odgovor na često pitanje – da li se privatna ordinacija može osnovati kao društvo ograničene odgovornosti (doo) je jednostavan i galsi – NE. Zakonodavac ne dozvoljava da se privatna praksa osnuje kao doo.

Preduzetnici i privredna društva (npr. doo – društvo ograničene odgovornosti) su dosta različiti oblici organizovanja. Biti preduzetnik znači imati specifičan poreski režim; biti u mogućnosti da se na povoljan način funkcioniše u vezi sa zaradom i profitom; za obaveze ordinacije odgovarati sopstvenom imovinom.

Glavno u vezi obaveze da se bude preduzetnik je da su osnivači jedinstveni, samostalni i celokupni vlasnici ordinacije i jedina su zakonski i stručno odgovorna lica. U privatnom zdravstvu je onemogućeno imati formalno-pravno poslovne partnere, raspolagati udelima ordinacije, zvanično primiti investiciju dajući za uzvrat deo vlasništva i sl. Te zabrane nisu korisne i puno ograničavaju razvoj privatnog zdravstva, ali je zakonodavstvo u ovom trenutku takvo kakvo je.

Koliki su troškovi osnivanja ordinacije?

Na putu osnivanja ordinacije čekaju vas troškovi koje morate platiti. Tu je prvenstveno taksa za izlazak  Zdravstvene inspekcije, zatim troškovi u vezi sa atestiranjem opreme i elektro-instalacija, takse za registrovanje ordinacije koje se plaćaju prema Agenciji za privredne registre, trošak kupovine fiskalne kase, troškovi overe i pribavljanja dokumentacije. Kada se sve to sabere, dolazi se do cifre od oko 400 evra.

Da li kao osnivač mogu sam da radim i da nemam zaposlene?

Ukoliko se radi o ordinaciji opšte stomatologije ili opšte medicine; kao i o specijalističkim ordinacijama koje rade u ne-hirurškim granama, odgovor je – DA. Ukoliko se radi o ordinaciji koja se bavi hirurškim granama medicine ili stomatologije, potrebno je da postoji zaposlena barem još jedan medicinski radnih sa srednjom stručnom spremom.

Koji poreski režim da odaberem?

Kada se jednom registrujete kao preduzetnik i otvorite ordinaciju, treba da znate da možete odabrati jedan od tri poreska režima u kojima je preduzetnicima dozvoljeno da rade: preduzetnik paušalac, preduzetnik u sistemu lične zarada i preduzetnik u sistemu samo-oporezivanja.

Dva najpopularnija poreska režima su paušalac i preduzentik u sistemu lične zarade.

Od odabira poreskog režima direktno zavisi količina novca koju je osnivač dužan da izdvoji na račun poreza i doprinosa tokom godine, način na koji može raspolagati sopstvenim novcem, način na koji mora razmišljati o poslovanju i preduzeti poresko, finansijsko i poslovno planiranje – naravno uz podršku knjigovođa i savetnika.

Paušalac vs. Lična zarada – Razlozi za odabir jednog ili drugog poreskog režima mogu oduzeti mnogo redova teksta, pa vas samo usmeravamo na način kako biste mogli da razmišljate kad odmeravate ove dve alternative.

Paušal je jednostavniji režim, imate slobodu raspolaganja raspolaganja novcem sa računa ordinacije, imate manje administriranja, ali ćete dati više novca državi godišnje, posebno ako poslujete na teritoriji Beograda i centralnih gradskih opština.

Vođenje poslovnih knjiga je složeniji režim, podrazumeva više administriranja (prikupljanje faktura, računa za gorivo, slanje knjigovodstvu izvoda i slično), vođenje poslovnih knjiga (posao knjigovođe), skuplje usluge knjigovodstvenih servisa, manju slobodu raspolaganja sopstvenim novcem, ali se može ostvariti poreska ušteda u zavisnosti od toka kako poslujete i planirate troškove.

U vezi potencijalnog opredeljivanja za režim vođenja poslovnih knjiga, potrebno je naglasiti da se od 1.1.2019. ukida tzv prosto knjigovodstvo, koje se sada primenjuje kada ordinacija vodi poslovne knjige. To znači, da bez obzira na to koliko ordinacija bila mala ili velika, moraće da se primenjuje znatno zahtevniji način vođenja poslovnih knjiga – dvojno knjigovodstvo. Dvojno knjigovodstvo sa sobom nosi značajno veći obim posla na strani preduzetnika, a posebno na strani knjigovodstvene agencije sa kojom preduzetnik sarađuje, što će uticati na obim posla preduzetnika i na cenu knjigovodstvenih usluga.

Šta je paušal?

Paušal je poreski režim u kome postoji fiksna mesečna obaveza prema državi (koja ne može tačno da se proceni i zavisi od opštine registracije). Treba računati da je ta obaveza (paušal) barem 250-300 evra mesečno (za beogradske optine). Tim mesečnim plaćanjem, osnivač pokriva svoju ukupnu obavezu prema državi, što uključuje socijalno, zdravstveno i osiguranje od nezaposlenosti, kao i porez. Državi se ne plaća ništa više izvan te finske definisane obaveze – paušala.

Dalje, u ovom obliku oporezivanja, preduzetnik može da raspolaže novcem sa računa ordinacije bez ikakvog pravdanja i poteškoća. Jednostavno se ode u banku i podigne se novac, ili se to uradi na bankomatu ili prenosom sredstava sa računa ordinacije na račun osnivača.

Ovaj poreski režim je jednostavan i preporučen za početnike. Ukupno godišenje davanje osnivača prema državi, kreće u rangu od 3000 – 4000 evra. Ograničenje da se bude i ostane u ovom režimu je da se preko računa posluje do 6 miliona dinara godišnje.

Koji još porezi se odnose na ordinacije?

U zavisnosti da li je ordinacija plaća zakup poslovnog prostora ili opreme, može biti obveznik poreza na zakup. Ovaj porez iznosi 20% od cene definisane ugovorom u zakupu.

Sledeće pitanje se odnosi na porez na dodatu vrednost (PDV). Privatno zdravstvo ne podleže plaćanju poreza na dodatu vrednost (PDV). Celokupan sektor zdravstva je po Zakonu o PDV-u izuzet iz obaveze plaćanja ovog poreza. Zdravstvene organizacije su u smislu PDV-a zadnja karika u lancu (baš kao i bilo koji građanin), jer na sve što se kupi (oprema, repromaterijal, razne robe i dr) se plaća PDV.

Da li moram da imam fiskalnu kasu?

Bilo koji oblik zdravstvene delatnosti ili poreski režim odabrali, u obavezi ste da promet evidentirate putem fiskalne kase. Razlog tome su zakonske odredbe koje govore da svako ko uslugu ili proizvod prodaje tzv krajnjim kupcima, odnosno građanima, mora da evidentira promet putem fiskalne kase.

Laboratorije za zubnu tehniku, jedine ne moraju da imaju fiskalnu kasu, jer mogu da rade samo sa drugim pravnim licima i preduzetnicima.

Koju vrstu ugovora sa zaposlenima i konsultantima mogu sklopiti?

U zdravstu je moguće sklapati samo ugovore o radu na određeno ili na neodređeno, kao i ugovore o dopunskom radu. Za zaposlene – doktore, stomatologe, medicinske sestre, moguće je sklopiti samo ugovore o radu na određeno ili neodređeno. Ostali tipovi ugovora koji su predviđeni Zakonom o radu nisu primenjljivi u zdravstvu.

S obzirom da se u privatnim ordinacijama često angažuju konsultanti, mnogi osnivači misle da je u tim slučajevima adekvatno i primenjivo da se sklapaju ugovori o privremenim i povremenim poslovima ili ugovor o delu, međutim to nije tako. Jedini ugovor koji se sa konsultantima može sklopiti je ugovor o dopunskom radu, koji podrazumeva da konsultant već ima stalni radni odnos na drugom mestu.

Ukoliko konsultant nema stalni radni odnos, jedini način da on legalno radi u ordinaciji jeste da se sa njima sklopi ugovor o radu na određeno ili neodređeno.