Lekcije koje smo naučili u vezi sa pojačanim kontrolama stomatoloških ordinacija od strane Poreske uprave

Jedne uobičajene radne nedelje, tokom oktobra 2017., sa svih strana su ubrzano počele da stižu informacije o tome kako su poreski i finansijski inspektori započeli veliki broj kontrola privatnih ordinacija. Kako se situacija odvijala i kako je pristizao veći broj informacija, dobili smo širu sliku o tome kako inspektori pristupaju kontrolama i šta je to što im je bitno. Sada, nakon mesec dana od početka kontrola, kada su od strane Poreske uprave izraženi stavovi da je stomatološka delatnost pokazala rizik sa stanovišta kršenja finansijskih propisa, da je kontrola oblasti zdravstva u zvaničnom Planu rada terenske kontrole i da će se kontrole nastaviti u narednom periodu, bitno je obratiti posebnu pažnju na sve aspekte poslovanja koji mogu biti predmet mogućih poreskih kontrola.

U ovom tekstu ćemo Vas informisati koje su to lekcije koje treba savladati, a potiču iz konkretnih situacija u vezi sa terenskim kontrolama koje su se nedavno desile i koje se mogu očekivati i u narednom periodu.

Pre nego što pređemo na analizu, potrebno je napomenuti da su predmet kontrole bile ordinacije koje su u sistemu vođenja poslovnih knjiga, dok će ordinacije u sistemu paušalnog oporezivanja i na dalje veoma retko biti predmet kontrole.

Naučene lekcije

S obzirom da poreski organi – barem ne zvanično – nemaju konkretnu listu za kontrolu privatnog zdravstva, informacije koje smo dobili sa terena, iz ordinacija u kojima se desio inspekcijaski nadzor, dragocene su nam, jer govore o tome kako poreski inspektori postupaju i šta traže. Njihovo postupanje je u nekim slučajevima sporno, jer je regulativa koja uređuje oblast zdravstva specifična i nije uvek moguće primenjivati analogiju i pristup u nadzoru, koji bi recimo postojao da se inspekcijski nadzor vrši u pekarskoj radnji, butiku ili kladionici. Sa druge strane postoje saveti i uputstva koja su skroz na mestu i koja bi svaki osnivač ili njegov tim, mogli da primenjuju.

Postupanje u vezi kontrole medicinske dokumentacije

Po informacijama sa terena, inspektori su odmah nakon započinjanja nadzora, krenuli sa unakrsnom proverom zakazivača, zdravstvenih evidencija (protokola i kartona), izdatih računa (fiskalnih kasa) i ulaznih faktura.

Kontrolisanje zakazivača nema smisla, jer to nije zvanična evidencija i nije realno očekivati da svaki pacijent koji je upisan u zakazivač stvarno i dođe. Pacijenti često otkazuju dolaske, menjaju datume dolaska i slično, pa nije realno očekivati potpuna podudaranja ove evidencije sa ostalim evidencijama u ordinaciji.

Sporan element nadzora se odnosi i na kontrolu zdravstvene evidencije (protokola i kartona). Sporno je to što Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o zaštiti prava pacijenata i Zakon o zdravstvenoj dokumentaciji govore o tome da su podaci tajni, da imaju karakter naročito osetljivih podataka o ličnosti, definišu obavezu i odogovornost medicinskih radnika za čuvanje tih podataka,  govore o tome da je potreban pisani pristanak pacijenta i slično. Na drugoj strani, Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, definiše razna prava i obaveze, kao i procedure kako se ostvaruje uvid i obrada podataka o ličnosti.  Odredbe tog Zakona otvaraju mogućnost da organ vlasti obrađuje podatke bez pristanka lica, ako je obrada neophodna radi obavljanja poslova iz njegove nadležnosti i u cilju ostvarivanja ekonomskih, odnosno finansijskih interesa države.

Ovo svakako nije prvi put i jedino mesto gde se srpski zakoni kose jedan sa drugim i gde situacija nije potpuno jasna.

Bilo kako bilo, Poreska uprava postupa po tumačenju da može da vrši uvid u zdravstvenu dokumentaciju i u procesima inspekcijskog nadzora, Poreska uprava će to nastaviti da radi.

Pitanje da li će ovakvo postupanje biti osporeno ili onemogućeno, ne treba mešati sa time šta se dešava na terenu – inspekcijski nadzor će i u buduće biti zasnovan na unakrsnom kontrolisanju poslovne/knjigovodstvene dokumentacije (knjige, fiskalni računi, fakture) i medicinske dokumentacije (protokoli i kartoni).

Kontrola podudaranja nabavljenih materijala, obavljenih radova i pruženih usluga

Poreske inspektore je tokom kontrole, u brojnim slučajevima, posebno interesovalo da li za stomatološke radove (zubni ispuni, implantati, proteze, mostovi) postoji pokriće u smislu ulaza, tj nabavljenih repromaterijala. U sličaju složenijih radova, poput implantata, posebno zbog njihove cene, jasna je potreba da se za svaki ugrađeni implant za koji je izdat fiskalni račun, očekuje da postoji i ulazna faktura na osnovu koje je on kupljen.

Međutim, problematika nastaje u situacijama gde su inspektori, primenjujući logiku sa kojom se kontrolišu npr. pekarske radnje, tražili da se količine materijala poput materijala za kompozitni ispun, poklapaju sa izdatim fiskalnim računima i razmatrali su pitanja poput – koliko plombi može da se uradi od jedne tube materijala za kompozitni ispun.? Ovakva kontrola nije u skladu sa prirodom stomatološkog posla i u najvećem broju slučajeva, nije moguće ostvariti poklapanje potrošnje materijala sa brojem radova koji su realizovani.

U slučaju da se ovakva situacija desi prilikom kontrole, obučenom medicinskom radniku bi trebalo da bude jednostavno da objasni da ne može da postoji podudaranje (i zašto), i da je samo pitanje u suštini pogrešno, jer priroda posla stomatologa nije ista kao priroda posla pekara ili trgovca u butiku.

Sa druge strane, jasno je da inspektori očekuju potpuno podudaranje svih složenih radova, u smislu nabavke materijala (npr. kupovina implanta), evidentiranja i protokolisanja tog rada u zdravstvenoj dokumentaciji i evidentiranja odgovarajućeg prometa putem fiskalne kase.

Plaćanje usluga za pacijente

Ordinacije su po nekad spremne da za svoje pacijente/klijente plaćaju i usluge poput hotelskog smeštaja ili prevoza. Naravno – ordinacija, kao i svaki drugi biznis, ima pravo da za svog klijenta snosi ovaj tip troška. Potpuno je racionalno i opravdano poslovno ponašanje koje teži da privuče klijenta davanjem ovakve vrednosti. Tržište je zasnovano na konkurenciji i ovo je opravdan način ostvarivanja konkurentske prednosti.

Ono što smo naučili tokom ovog talasa kontrola, je da i Poreska uprava smatra da je ovakvo postupanje opravdano, ali očekuju da fakture na osnovu kojih su plaćane ove usluge budu precizno određene u smislu imena i prezimena klijenta za koga se ta usluga plaća. Dakle, takve fakture, pored svih obaveznih elemenata, treba da sadrže i naznaku za kog konkretnog pacijenta je ta usluga plaćena.

U slučaju plaćanja hotelskog smeštaja, faktura koju izdaje hotel, treba da sadrži ime i prezime pacijenta ukoliko se izdaje ordinaciji – ’usluga smeštaja za pacijenta Ime Prezime’.

Isto se odnosi i na transportne troškove.

Prosto – za sve tipove usluga, potrebno je uvek naznačiti ime pacijenta, a toj fakturi treba da odgovaraju i unosi u zdravstvenu evidenciju i fiskalni računi.

Evidencije u vezi sa osnovnim sredstvima i opremom

Inspektori koji su bili na zadacima inspekcijskog nadzora, izneli su i stavove koji se odnose na praksu koja postoji u privatnom zdravstvu u vezi osnovnih sredstava i opreme u ordinacijama, i savetovali su da se uvede praksa ispravnog popisivanja i evidentiranja opreme, kao i evidentiranja nabavki opreme, bez obzira da li je oprema nabavljena pre, tokom ili nakon otvaranja ordinacije.

Preduzetnici nemaju eksplicitnu obavezu da vode listu i rade popis opreme i osnovnih sredstava, ali inspektori sa kojima smo bili u kontaktu, smatraju da je posedovanje urednih evidencija opreme, osnovni element tzv. ponašanja savesnog privrednika, bez obzira da li je preduzetnik ili vlasnik nekog složenijeg oblika privrednog društva (gde su obaveze vođenja ovih evidencija eksplicitne).

Bez obzira što ne postoje eksplicitne odredbe koje preduzetnicima (osnivačima oridinacija) nameću ove obaveze, smatramo da uvođenje prakse da svaka ordinacija ima listu osnovih sredstava i opreme, kao i valjane dokaze o nabavci te opreme (bez obzira kada je nabavljena), može da bude dobar pokazatelj savesnog poslovanja, što poreska inspekcija svakako uvažava i prepoznaje kao savesno ponašanje.

Kao što smo naveli Poreska uprava smatra da je stomatološka delatnost pokazala rizik sa stanovišta kršenja finansijskih propisa, i nastaviće kotrole u narednom periodu. Poreska uprava svakako ima ograničene kapacitete, prvenstveno u pogledu ljudstva, a ima i mnoge druge prioritete. S te strane, verovatnoća kontrole za najveći deo ordinacija i dalje ostaje mala, ali ukupan trend, noviteti u ponašanju poreskih organa prilikom vršenja kontrole, kao i sve što se dešava u oblasti reforme rada poreskih organa, govore u prilog tome da svaki osnivač treba da bude spreman za kontrolu. To znači da u narednom periodu, svaki osnivač mora da povede još više računa o poslovanju ordinacije, poklapanjima zdravstvenih i poslovnih evidencija, a pogotovo o svakodnevnim procesima organizovanja i vođenja poslovanja, o disciplini i odgovornom poslovnom postupanju.